Pčela pomoću enzima pretvara saharozu iz nektara ili medljike u glukozu i fruktozu, a višak vode uklanja višekratnim prenošenjem iz stanica saća te prozračivanjem košnice. Osim vode (16-20 %), glukoze i fruktoze (75-80 %), med sadrži i druge ugljikohidrate (saharozu, maltozu, dekstrin), flavonoide (34-61 %), te druge organske tvari (organske kiseline, aminokiseline, proteine, više alkohole, inulin, hormone), enzime, razne derivate klorofila, mineralne tvari, i vitamine (B1, B2, B3 ili pantotenska kiselina, B5, B6 ili H, B9). Med nije jednoličan proizvod, sastav mu se mijenja. Boja meda ovisi o vrsti biljke s koje pčele skupljaju nektar, o tlu te manipulaciji medom. Iz tih razloga različita je od lokacije do lokacije. Uz utjecaj ostalih biljaka koje cvatu u vrijeme glavne paše, boja i okus variraju od godine do godine čak i na istoj lokaciji. Monoflornost meda određuje se prema broju peludnih zrnaca iste vrste. 

  Med sadrži: 

 • ugljikohidrate (glavni predstavnici su monosaharidi – fruktoza i glukoza) do 85% 

 • vodu (između 13,39 i 19,75%) • mineralne materije (aluminij, bor, vanadijum, željezo, kalcij, bakar, magnezij,…) 

 • fermenti (enzimi) • organske kiseline (jabučna, mliječna, limunska, vinska,…)

 • bjelančevine 

 • vitamine 

 Med sadrži sastojke prijeko potrebne za ljudski organizam. Kaplja meda sadrži više od sto različitih, a za organizam važnih supstancija. Po sadržaju fermenata med je među najvažnijim prehrambenim proizvodima. Dokazano je kako je sadržaj mikroelemenata i minerala u pčelinjem medu (magnezij, željezo, kalij, kalcij, mangan, cink, kobalt, bakar, natrij i dr.) gotovo jednak onome u plazmi čovječje krvi. Med je najbolje uzimati s tekućinom, koja ne smije biti toplija od 45 C. Osobito su pogodni čajevi i čajne smjese.